Smjernice za rad instituta od 3. listopada 2017.

SMJERNICE ZA RAD HRVATSKOG INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE 

ISLAMSKOG NASLJEĐA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

CILJEVI I DJELATNOST

Hrvatski institut za istraživanje islamskog nasljeđa u hrvatskoj književnosti registriran je kod Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba (rješenje broj 251-07-11-17-2 od 3. listopada 2017.) s tim što je pod drugim nazivom djelovao od 3. veljače 2004. Sada je, osim naziva, Institut promijenio ciljeve i djelatnost, pa oni sada glase:

Ciljevi:

“- poticanja proučavanja i istraživanja u znanstvenim disciplinama islamskog nasljeđa u hrvatskoj književnosti,

– okupljanja znanstvenika i drugih zainteresiranih osoba koje se bave islamskim nasljeđem u hrvatskoj književnosti i znanstvenim disciplinama koje proučavaju islamsko nasljeđe u hrvatskoj književnosti,

– poticanja studenata i mladih znanstvenika i stručnjaka da se bave islamskim nasljeđem u hrvatskoj književnosti,

– poticanja usavršavanja u znanstvenim disciplinama pripadnim islamskom nasljeđu u hrvatskoj književnosti,

– uspostavljanja i razvijanja suradnji s drugim istovrsnim i sličnim asocijacijama i udrugama te drugim organizacijama u zemlji i inozemstvu, te svim organizacijama koje podupiru rad Instituta.

– područje djelovanja Instituta je obrazovanje, znanost i istraživanje te kultura i umjetnost.”

“Kako bi ostvario ciljeve Institut se bavi sljedećim djelatnostima:

– organizira savjetovanja, predavanja, seminare, tribine i druge skupove iz područja islamskog nasljeđa u hrvatskoj književnosti,

– povezuje te znanstveno i profesionalno usavršava svoje članove,

– osmišljava te samostalno i u suradnji s drugim institucijama provodi znanstvena istraživanja te znanstveno-stručne projekte iz područja islamskog nasljeđa u hrvatskoj književnosti,

– znanstveno i stručno surađuje s domaćim i inozemnim te međunarodnim strukovnim udrugama, znanstveno-istraživačkim i drugim organizacijama i tijelima, te se učlanjuje u domaće i međunarodne strukovne udruge i druge oblike stručnog i znanstveno-istraživačkog povezivanja,

– izdaje znanstveno-stručne časopise te druge povremene publikacije,

– izdaje knjige književnika s područja islamskog nasljeđa u hrvatskoj književnosti,

– prikuplja i obrađuje rukopise, podatke i razne druge informacije, te prikuplja podatke, knjige, časopise i drugu građu o islamskom nasljeđu u hrvatskoj književnosti.”

POBUDA

Proslov iz knjige Mirka Marjanovića “Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas”, koji slijedi, ponukao nas je na odluku o promjeni naziva, ciljeva i djelatnosti Instituta:

“U Leksikonu se ne nalaze književnici iz BiH i Hrvatske muslimanskog podrijetla, jer je njihovo djelo, u književno-povijesnom i kritičkom smislu, već obrađeno u sličnim publikacijama u Hrvatskoj i jer su se društveno-političke prilike za takav posao i u Bosni i Hercegovini stubokom promijenile.

Tu prije svega mislim na književnike muslimanskog podrijetla između dvaju ratova među kojima su: Salih Alić, Salih-beg Akamović, Safet-beg Bašagić Redžepašić, Abdurezak Hifzi Bjelavac, Mehmed Ĉaušević, Džemaludin Ĉaušević, Husnija Ĉengić, Enver Ĉolaković, Musa Ćazim Ćatić, Vejsil Ćurčić, Mehmedalija Mak Dizdar, Abdulah Dizdarević, Husejin Đogo, Rasim Filipović, Mustafa H. Grabčanović, Kasim Gujić, Osman Nuri Hadžić, Fadil Hadžić, Muhamed Hadžijahić (koji o ovome problemu raspravlja u svojoj knjizi Hrvatska muslimanska književnost prije 1878. godine, Sarajevo, 1938.), Hadži Mehmed Handžić, Rešad Kadić, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Riza-beg Kapetanović Ljubušak, Hasan Kikić, Hamdija M. Kreševljaković (autor djela Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni, Sarajevo, 1912.) , Džafer-beg Kulenović, Nahid Kulenović, Mehmed Dželaludin Kurt, Ademaga Mešić, Edhem Mulabdić, Hamdija Mulić, Ahmed Muradbegović, Abdurahman Nametak, Alija Nametak, Fehim Hasan Nametak, Šemsudin Sarajlić, Fehim Spaho, Hamid Ekrem Šahinović, Munir Ekremov Šahinović, Murat Šuvalić, Mahmud Traljić, Seid M. Traljić, Džemila Hanumica Zekić, Omer Zubrić, Ismet Žunić, i dr. Ne zaboravljam ni genarcije nakon II. svjetskog rata (njihova imena neću nabrajati), čiji su se predstavnici za života opredjeljivali kao hrvatski književnici i koji su svojim ukupnim djelovanjem pripadali hrvatskoj književnosti, što neki od njih, još živući, i danas s ponosom potvrđuju, dok se drugi povlače i izjašnjavaju isključivo za bošnjačku književnost, ali, neka taj složeni problem ipak ostane izvan ovoga Leksikona.”

– izdaje znanstveno-stručne časopise te druge povremene publikacije,

– izdaje knjige književnika s područja islamskog nasljeđa u hrvatskoj književnosti,

– prikuplja i obrađuje rukopise, podatke i razne druge informacije, te prikuplja podatke, knjige, časopise i drugu građu o islamskom nasljeđu u hrvatskoj književnosti.”

POBUDA

Proslov iz knjige Mirka Marjanovića “Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas”, koji slijedi, ponukao nas je na odluku o promjeni naziva, ciljeva i djelatnosti Instituta:

“U Leksikonu se ne nalaze književnici iz BiH i Hrvatske muslimanskog podrijetla, jer je njihovo djelo, u književno-povijesnom i kritičkom smislu, već obrađeno u sličnim publikacijama u Hrvatskoj i jer su se društveno-političke prilike za takav posao i u Bosni i Hercegovini stubokom promijenile.

Tu prije svega mislim na književnike muslimanskog podrijetla između dvaju ratova među kojima su: Salih Alić, Salih-beg Akamović, Safet-beg Bašagić Redžepašić, Abdurezak Hifzi Bjelavac, Mehmed Ĉaušević, Džemaludin Ĉaušević, Husnija Ĉengić, Enver Ĉolaković, Musa Ćazim Ćatić, Vejsil Ćurčić, Mehmedalija Mak Dizdar, Abdulah Dizdarević, Husejin Đogo, Rasim Filipović, Mustafa H. Grabčanović, Kasim Gujić, Osman Nuri Hadžić, Fadil Hadžić, Muhamed Hadžijahić (koji o ovome problemu raspravlja u svojoj knjizi Hrvatska muslimanska književnost prije 1878. godine, Sarajevo, 1938.), Hadži Mehmed Handžić, Rešad Kadić, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Riza-beg Kapetanović Ljubušak, Hasan Kikić, Hamdija M. Kreševljaković (autor djela Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni, Sarajevo, 1912.) , Džafer-beg Kulenović, Nahid Kulenović, Mehmed Dželaludin Kurt, Ademaga Mešić, Edhem Mulabdić, Hamdija Mulić, Ahmed Muradbegović, Abdurahman Nametak, Alija Nametak, Fehim Hasan Nametak, Šemsudin Sarajlić, Fehim Spaho, Hamid Ekrem Šahinović, Munir Ekremov Šahinović, Murat Šuvalić, Mahmud Traljić, Seid M. Traljić, Džemila Hanumica Zekić, Omer Zubrić, Ismet Žunić, i dr. Ne zaboravljam ni genarcije nakon II. svjetskog rata (njihova imena neću nabrajati), čiji su se predstavnici za života opredjeljivali kao hrvatski književnici i koji su svojim ukupnim djelovanjem pripadali hrvatskoj književnosti, što neki od njih, još živući, i danas s ponosom potvrđuju, dok se drugi povlače i izjašnjavaju isključivo za bošnjačku književnost, ali, neka taj složeni problem ipak ostane izvan ovoga Leksikona.”